Dali se polagano opet sve sastavlja?
Prije mjesec dana, kada sam prvi put čula za rastavu, sve se razbilo u milijune komadića. Koje sada opet moram pažljivo lijepiti , da neki komadić ne bi zalijepila na krivo mjesto, jer bi se tim činom cijela slika opet raspala. A ne bi mi se dalo ispočetka.

Mama i tata, ja i brat. Zar ljubav više ne postoji? Zar nema više naše male sretne obitelji! A tko bi znao dali je i ikada bila sretna, ili smo svi mi samo dobri glumci , u priči od života.
Dali je ljubav ipak kratkog vijeka. Jer kako se kaže ništa ne traje vječno!? Dali to vrijedi za ljubav, sreću, osmijeh?
A cijeli sam ovaj tjedan puna inspiracije. Pišem crtam sviram. Ali sve tužne pjesme, nisu više sretne ni lude, a rijetko koja ima sretan kraj.

Kada bi me bar netko mogao potresti pa da se probudim iz sna..
Hm, da bar..
A jučer su se mama i tata posvađali,oko skrbništva. On je u bijesu uzeo čašu meni iz ruke i tresnuo je svom snagom o zid. Ja sam samo ostala stajati dok se mama rasplakala, a tata izjurio sav bijesna iz kuće i zalupio vratima. Ja nisam znala šta bi napravila, nego sam samo stajala kao kip , ledeni kip. Osjećala sam se kao kada netko puhne maslačak i njegovi se dijelovi odvoje, i razlete svaki na svoju stranu. E baš sam se tako osjećala, grozno-.-''

A što se tiče bivše najbolje prijateljice sve po starom. Ne mogu je uopće pogledati jer imam osjećaj kada bi je pogledala da bi je ubila pogledom. I dalje svima trača mene i širi moje tajne koje sam joj otkrivala svih ovih godina. Nisam znala da neke osobe mogu biti tako površne i glupe. A svi u mene zure kao da sam pala s marsa, a ja se pravim da me boli briga.

SRETAN DIO..
Znate da mi je bivša naj frendica bila prohodala s bivšim.. do koga mi je još bilo stalo.
E pa došao je obrat priče. Kada je moj bivši(Eddi), čuo što priča o meni, prekinuli su. I još prije dva dana mi je u školi prišao, i rekao mi da se ne uzrujavam, ako nitko neće biti tu pored mene da će on biti. A ja sam se sva raspekmezila J..
Hvala bogu da postoje još uvijek neki ljudi kojim je stalo do mene pa se preko bloga zahvaljujem: eddiu koji mi je proljepša, barem malo ovih dva dana, onda tomi jer je tu uz mene, leili jer me pokušavala nasmijati ovih mjeseci te mojoj maloj purici( Katarini) koja me je branila ped svima, zbilja joj zahvaljujem..
Možda i stvari zapravo krenu nabolje..



SUDBA
Dvoje mladih su se voljeli,
I svake su noći zajedno u more snova plovili.
Zajedno su plakali,
I najtužnije trenutka života dijelili.

Kažu da se ta ljubav zauvijek pamti,
No to vrijeme neće da se vrati.
Mislili su da će ostati zajedno za uvijek,
Pa im se činilo da se poznaju oduvijek.

Ljubili su se strastveno,
I ništa nisu činili nasilno.
Sve je to bilo tako prirodno,
Ma predivno.

Kako su se samo noćima grlili,
A nekad su se satima smijali.
Leptiriće su oboje u trbuhu imali,
A nekad su zajedno i najljepše stihove sastavljali.

Mislili su da če ostati zajedno zauvijek,
No nisu znali da sreća ima kratak vijek.

Jedan dan momak je u rat pošao,
I nikada svojoj voljenoj više nije došao.
Iako je obećao da će doći,
I da će je opet ljubiti moći.

Svake noći djevojka se nadala,
I skoro pa nikada nije spavala.
I onda kada je,
Njega je sanjala.

No onda je ružna sudba na vrata pokucala,
I ona je saznala da je njena ljubav života poginula.
Disati nije mogla,
A ni odavno nije jela.

Nekada je bila obučena u bijelo,
A sada je samo crna.
I dan nakon sprovoda, gdje se sa svojim momkom pozdravila,
Ona je od tuge umrla.

Iako se čini da priča nema sretan kraj,
ako vjeruješ u raj,
Tada znaj da ova priča ipak ima sretan kraj.


Pozdrav svima iz kaotičnog svijeta jedne gimnazijalke, koja pokušava pronaći svoj mali dio svemira u ogromnom prostranstvu .. pusica.

sada znam kako je izgubiti prijatelja, baš onda kada ga srce najviše treba! ..
PRIČA IDE OVAKO: sada prolazim, ajmo reći vrlo teško razdoblje u životu,
roditelji mi se rastaju.. a i mene uvlače u to, i neznam što ću sa sobom. ne znam kud bi, mami ili tati. a i spoznaja da bi me možda mogli odvojiti od sestre, khm nije najugodnija. .. a i to ako sud odluči da idem mami, onda se selim, a to nebi nikako željela..
i sada još prije par tjedna kada to nitko nije znao, rekla sam prijateljici, mojoj najboljoj prijateljici. mislim, barem sam je smatrala najboljom već 5 godina. htjela sam da se mogu na nekoga nasloniti, i mislila sam da će mi ona biti podrška. i ljepo sam joj sve ispričala, baš sve. i ona se pravila fina, i pravila se da jooj je žao.. dok mi nije frend rekao da je iza leđa rekla jednoj curi (koju ne podnosim još od vrtića) sve o rastavi, i da želim da me svi sažaljevaju i da želim ispasti žrtva. iako se čini zaista glupo i djetinjasto povrijedilo me je, i to užasno jako. jer ako sam se ikada mogla osloniti mislila sam da ću moći na nju. no da ja nastavim..i htjela sam znati što se događa i išla sam nju pitati jeli to istina, htjela sam da mi ona to kaže. i znate što je bilo? ja sam je pitala, dali je to istina što mi je reko frend, i ona meni kaže samo : da i? ...
neznam što se desilo, no ruka mi je samo poletila i opalila sam joj šamarčinu. da sam nakraju išla kod ravnateljice, zbog te gluposti i da me opomenula, jer me moja 'najbolja ' prijateljica cinkala. neznam što se desilo u jednom danu, no izgleda ne želim saznati, jer me to vrlo razočarlo. ali dakako to još nije kraj.. .. da bi ovaj ponedjeljak saznala, da je ona upravo prohodala sa mojim bivšim (do kojeg mi je još stalo) , a ona to zna, i to me najviše smeta!
neznam što da napravim.. no zapravo znam da neželim njenu glupu facu ikada više vidjeti u životu (iako je to neostvarivo)! ako zato najbolji prijatelji služe, ona neželim najboljeg prijatelja!!





Mislila sam da bez tebe ne mogu,
Mislila sam da te trebam kao drogu.
Jer si tu uvijek za mene bila,
I nijednu mi tajnu nisi krila.

Mislila sam da ćeš uvijek biti tu za mene,
Čak kada mi i loše krene.
Tajne mnoge sam ti otkrila,
A ti si me onda iznevjerila,
I od najbolje, do najgore prijateljice u samo jednom trenu si postala.

Ne znam kada ni kako si postala tolika kuja,
Kao da te zdrmala struja.
Sve što si nekada mrzila,
To si u samo jednom trenu postala.

Hvala ti lijepo na svakoj suzi prolivenoj,
I na svakoj tajni skrivenoj.
No neću ti zahvaljivati,
Niti te komplimentima obasipati.

Više ti ne želim sreću,
I za tobom plakati neću.

Jer ako se ti na sebe ponosiš,
Onda si zbilja jeb*no glupa!!


posvećeno: jednoj tamo , koja će uskoro pasti u zaborav..
a što je najčudnije, čak i mislim da će mi nedostajati!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.